Lejla Druškić, medicinska sestra/tehničarka. 

Sebe vidim kao osobu koja pomaže onima kojima je to najviše potrebno. U mojem slučaju to su ljudi koji boluju od dijabetesa kao i ja. Želim pomoći ljudima da osjećaju slobodno, zdravo i ugodno u svom tijelu i životu!

Šta je to dijabetes?

Dijabetes je kao briga o malom djetetu, uvijek moraš da paziš na njega jer ako skloniš pogled, sigurno će napravati neki “belaj”. I baš kad misliš da si ga smirio, uspavao on ustane i krene da skače i da se igra (sa tvojim živcima, naravno). 

Nizak šećer je kao gladna beba, glasno i jasno se buni da mu treba hrana i znaš da neće stati dok mu ne ispuniš želju.

Visok šećer sličan problem pravi, isto kao beba koja se pak ovaj put prejela pa negoduje i traži da je se nosa dok joj ne bude bolje, samo što si mi moramo dati inzulin i strpljivo čekati da djeluje.

U oba slučaja naše bebe su razdražene i traže pažnju, takav je i dijabetes. 

Dijabetes je ustajanje u sred noći da ideš u wc jer ti je visok šećer.
Dijabetes je ustajanje u sred noći da jedeš jer ti je nizak šećer.
Dijabetes je loš san zbog kojeg nekad teško funkcionišem.
Dijabetes je onaj glas u glavi koji me vuče prema polici sa slatkišima i onaj koji se igra sa mojim hormonima (čitaj raspoloženjem).
Dijabetes je „ jesam li ponijela sve što mi treba“, bilo na kafu ili na put.
Dijabetes je razlog što češće „pijem kafu sa doktoricom“ nego sa prijateljima.
Dijabetes je „mora da si puno slatka jela“ i „smiješ li ti to“ na svakom rođendanu i značajni pogledi dok vadim komad preukusne torte koja se služi.
Zbog dijabetesa jedva čekam platu, da idem u moju omiljenu apoteku.
Kad su rekli da ću imati životnog saputnika, nisam ga očekivala u obliku dijabetesa.

Dijabetes je još mnogo toga što ne može stati na jednu stranicu teksta, a kad bih krenula pisati, zaspali biste već na petom paragrafu. Kad se mi osobe sa dijabetesom sastanemo na kafi (ili toploj čokoladi) to izgleda kao sijelo onih slatkih bakica koje sjede u parku i pričaju o novim zdravstvenim tegobama. Razmjeni se tu i koja kutija lijekova i trakica, spomene se i neki novi „magični čaj“ koji liječi dijabetes, a nekad dijelimo i dobre savjete. 

Svaka hronična bolest, pa tako i bilo koji oblik šećerne bolesti nosi svoje negativne strane. 
Ima li ih više nego pozitivnih? Da.
Treba li dopustiti da one dominiraju? NE!

Kao i u svemu u životu, dijabetes nas non-stop testira i stavlja na iskušenja. Na nama je odluka da li ćemo to uzeti kao lekciju i shvatiti da nas takva iskušenja čine jačim ili ćemo se prepustiti i biti okupirani negativnim stvarima i energijom.

Dijabetes mi je pokazao da mogu uraditi sve što poželim.
Dijabetes me naučio da sam sebi uvijek na prvom mjestu.
Da se ne nerviram oko gluposti.
Da uživam u sadašnjem trenutku.
Da budem zahvalna na svemu što imam.
Da cijenim ljude koje volim i koji su tu za mene kad mi je najteže.
Da čuvam svoje zdravlje jer rezervnih dijelova nema.
Da radim ono što volim i što me čini sretnom, jer ako ne sada, kada?

Dijabetes mi je otvorio oči i pokazao čime želim da se bavim u životu, a to je pomaganje ljudima. Da sam na početku imala nekoga ko bi me naučio kako da se brinem o sebi i ko bi bio tu da me pogura kad zapnem, puno lakše bih prošla kroz sve probleme koji su me sustigli. Najveći osmijeh na lice mi izmami kada nekom dam neki savjet i on mi kasnije kaže da mu je mnogo pomoglo i da se osjeća puno bolje. Želim biti tu da ljudima koji se osjećaju kao da im se svijet ruši pokažem da mogu napraviti novi, puno bolji svijet onako kako oni žele. Pored svih finansijskih i zdravstvenih tegoba koje dijabetes donese sa sobom, osjećaj usamljenosti ne treba biti tu.

“Dajte čovjeku ribu; nahranili ste ga za jedan dan. Naučite čovjeka da lovi ribu; nahranili ste ga za cijeli život.”

– kineska poslovica

Isto tako je i sa dijabetesom. 

Ako osobi postavite dijagnozu i date lijekove, spasili ste je za danas, a ako je naučite da se brine o sebi, spasili ste je za cijeli život.

I da, znamo da smo slađi od svih vas! 🙂