Nedavno sam gledala film “Spencer” koji govori o fikcionaliziranoj verziji prazničnog Božićnog okupljanja kraljevske porodice, ispričano iz perspektive princeze Diane.

U filmu su predstavljene borbe s kojima se Diana nosila, ali je posebno istaknuta njena borba sa bulimijom, koja posebno dolazi do izražaja u vrijeme praznika. 

Film sadrži i mnoge grafičke prikaze Dianine borbe, zbog čega smatram da je na početku filma bilo prijeko potrebno upozorenje za sve osobe koje bi ovakav tip sadržaja mogao uznemiriti. 

Kraljevske tradicije povezane sa hranom prikazane u filmu su me u zatekle i ostavile zabrinutu. 

Od obaveznog vaganja za sve zvanice na početku i na kraju njihovog boravka na imanju, tačno određenog vremena za svaki slijed jednog obroka sa naglaskom da se sve sa tanjira treba pojesti, do činjenice da je potencirano dobijanje na kilaži kao znak da se “dobro jelo”. 

U kontekstu današnjice, ovo je film koji veoma intimno predstavlja primjer žene koja se bori da održi svoj identitet i samosvijest dok se suočava sa ogromnim porodičnim i društvenim, narativima i pritiscima. 

Diana je ’95 godine rekla da “potraga za savršenstvom koju naše društvo zahtijeva može ostaviti pojedinca da na svakom koraku diše sve teže”. Te godine je i potvrdila svoju borbu sa bulimijom. 

Proces kroz koji princeza prolazi u veliki fokus stavlja njen odnos sa hranom i kako je hrana utjecala na njene odnose sa ljudima.  Pored toga, jasno je prikazana hladna atmosfera za prazničnim stolom, bez trunke smijeha i vidljivog uživanja u hrani, iako je jelovnik recitiran od strane šefa kuhinje uvijek zvučao predivno. 

Ovaj period godine je generalno izazovan za većinu nas kada je prehrana u pitanju,  nekom mnogo više a nekome manje. Zbog toga je važno da imamo suosjećanje prema drugima, nije sve crno-bijelo. Osobe kojima je potrebna pomoć mogu da uopšte ne izgledaju kao osobe kojima je potrebna pomoć! 

Izdvojila bih za kraj nekoliko važnih zaključaka u kontekstu radnje filma Spencer i teme prazničnih obroka:

• Ukoliko znamo da se nama bliska osoba bori sa nekim od poremećaja u prehrani, pokušajmo za nju u ovom periodu biti još veća podrška, uz razumjevanje, prisutnost i neosuđivanje
• Nastojmo ne forsirati druge da jedu nešto što ne bi samostalno odabrali, samo zato jer su praznici. Ovo se odnosi i na količinu i na vrstu hrane. 
• Neka u skladu sa piramidom prehrane osnova naših obroka bude socijalizacija i kreiranje uspomena sa dragim ljudima
• Za očekivati je da ćemo u ovom periodu jesti nešto veće porcije i različite vrste obroka u jednom, pa pokušajmo slušati naše signale apetita i ne protiviti im se mnogo unatoč većoj ponudi na stolu. 

Mnogo toga bih još dodala, tema je opširna, pa neka ostane ovako. Možda nas podstakne na daljnu diskusiju.